Aleksandar Radonić
Zemlja koju nastanjuje otprilike 1,3 milijarde ljudi, posle decenija surovog komunističkog režima i izolacije, definitivno stupa na svetsku scenu. Ovaj proces očituje se, između ostalog, i u sportu, gde Kinezi sve više iskazuju svoje ogromne potencijale. Posebno u košarci, fudbalu, gimnastici, atletici i plivanju. Posle raspada Sovjetskog Saveza, Sjedinjene Američke Države su osim političkog ostale i bez velikog sportskog rivala koji je donekle zamenjivala najveća i najmoćnija članica bivšeg SSSR – Rusija, koja polako, ali sigurno poslednjih godina pokušava da vrati primat svetske sportske velesile.
Peking se priprema za konačni obračun
Ipak, u ringu će kroz nekoliko godina biti tri rivala. Novi takmac iz godine u godinu sve je jači i moćniji. Narodna Republika Kina, domaćin narednih olimpijskih igara, koje će 2008. godine biti održane u njenom glavnom gradu Pekingu, spremno će dočekati konačni okršaj sa Amerikancima i Rusima. Sport je odavno shvaćen kao sredstvo državne promocije, pa su mu vrlo veliku važnost pridavale i zemlje kojima su vladale, ili još uvek vladaju komunističke partije. Kina se kao reprezentativni primer takve države već godinama sistematski priprema za domaćinstvo Olimpijskih igara, najveće svetske smotre sportista. Odavno smo imali prilike da čujemo o tamošnjim programima rada s decom koja bi 2008. godine trebalo da dosegnu vrhunac svojih mogućnosti i osvoje što više medalja. S obzirom na to da je reč o najmnogoljudnijoj zemlji na svetu, možemo samo da nagađamo koliko su budućih olimpijskih šampiona proizveli...
Na poslednjih pet olimpijskih igara SAD su četiri puta osvajale najviše zlatnih odličja, samo je bivši SSSR u Seulu 1988. bio bolji. No, pre dve godine na OI u Atini, Amerikancima se presto ozbiljno tresao, pošto su Kinezi kući odneli samo tri zlatne medalje manje (32 naspram 35 američkih). To je još jedan argument u prilog prognozi da ćemo za nešto više od dve godine u Pekingu dobiti nove kraljeve svetskog sporta.
Osim romantičnog olimpizma, Kina doživljava i pravi bum onog drugog, profesionalnog sporta – kineski izlazak iz međunarodne izolacije znači otvaranje najvećeg svetskog tržišta na koje se, naravno, zapadni kapitalisti manijakalno žele probiti i plasirati svoje proizvode. O kakvom procesu svedočimo, najbolje govori sledeća izjava: „Naša namera je u profitabilnom smislu da razvijemo brend efild junajteda na Dalekom istoku.” Njen autor je Kevin Mekejb, čelnik ovog istorijom bogatog kluba koji danas nastupa u drugoj engleskoj ligi, gde se grčevito bori za opstanak. Po njemu bi, čini se, ljudi u Kini odjednom trebalo da postanu fanovi nekog, po aktuelnim rezultatima prosečnog ostrvskog drugoligaša... Kineski fudbal baš i nije pri vrhu svetske elite, ali u poslednjih godinu i po, kako izveštava cenjeni BBC, „i nisu baš imali problema s pronalaženjem rivala za prijateljske utakmice”: panija, Republika Irska, Argentina, Nemačka... Verovatno je pitanje dana kada će svaki promućurni evropski fudbalski klub imati bar jednog kineskog „brend fudbalera” u svojim redovima.
Mlad, visok, nadaren, kosook
Posle fudbala valja se prebaciti malo i na košarku. Ako slučajno, ili ne, odete na službene stranice NBA lige, mala je, ako ne i nikakva verovatnoća da nećete naići na sliku Jao Minga, po nekim izvorima najpopularnijeg sportistu u Kini i superstara kojeg NBA eksploatiše do maksimuma. Istina je da je čovek izvanredan košarkaš, vrlo pokretan i spretan za svojih 229 cm... Ali u tri sezone ima proseke od ne toliko spektakularnih 16,2 koša i 8,5 skokova po meču, a NBA tituli sa svojim Hjuston Rokitsima još nije ni primirisao. Ipak, njegova je faca jedna od najčešćih na naslovnim stranicama, džinglovima, gde god se NBA liga promoviše. Kao i u slučaju fudbala, ne možemo da se otmemo utisku da bi uskoro dobra preporuka za NBA, ako već i sada nije tako, mogla da bude: mlad, visok, nadaren, dolazi iz zemlje s velikim tržištem. I ne nužno tim redosledom.
Košarkaš Jao Ming najslavniji je Kinez na svetu, tvrdi kinesko izdanje magazina Forbs, koji je igraču Hjuston Rokitsa tu titulu dodelio i prošle godine. Iza 229 santimetara visokog Minga, koji je 2004. godine samo od ugovora zaradio 18,5 miliona dolara, na drugom je mestu glumica Žang Ziji, a na trećem Liu Ksijang, olimpijski šampion iz Atine na 110 metara s preponama. Jao Ming (26) je svojom visinom impresionirao NBA čelnike, koji su ga kao prvi pik drafta 2002. godine doveli u Hjuston. Već prve godine u NBA ligi uspeo je da izbori mesto na Ol star utakmici, koje su mu doneli glasovi kineskih emigranata na američkom kontinentu. Jao Ming je u septembru prošle godine produžio ugovor s „raketama” iz Hjustona za još pet godina, čime je Kinez postao bogatiji za 80,9 miliona dolara. Gorostas iz Kine je prema prvobitnom ugovoru morao da odradi još svega jednu sezonu, u kojoj bi dobio 5,5 miliona dolara, a sada će mu Hjuston za prvu godinu isplatiti maksimum koji dopušta NBA liga – 12,5 miliona dolara. U tri sezone igranja za tim iz Teksasa Jao Ming prosečno je postizao 16,4 poena i 8,5 skokova po utakmici. Centar Hjustona razlog je velike popularnosti ne samo NBA lige, već uopšte košarke u najmnogoljudnijoj zemlji na svetu, Kini. Američka kompanija sportske opreme „Ribok” prepoznala je Mingov potencijal potpisavši ugovor s divovskim Kinezom, a ni ostali sponzori nisu zaobišli zvezdu Rokitsa nadajući se da će preko popularnog Minga ugrabiti dobar deo rastućeg kineskog tržišta pre konkurencije.
Ekonomski rast baziran na ulaganju... u sport
Iako zemlja bez neke veće tradicije vrhunskog tenisa, Kina je od 2002. godine domaćin završnice ATP sezone; Masters kup će biti održavan u angaju najmanje do 2007. Iako su mnogi osporavali taj potez, čak ga nazivali i priličnim rizikom za ATP, prepuna gledališta u dvadesetomilionskom angaju i uspela popularizacija tenisa ućutkali su većinu kritičara širom planete. Beli sport je u Kini i ranije bio popularan u zahvaljujući Amerikancu kineskog porekla Majklu Čangu. Pravi domaći uspeh stigao je na OI u Atini, gde su Li Ting i Sun Tian Tian osvojile zlato u konkurenciji ženskih parova. angaj je prošle godine ujedno bio i domaćin Gran-prija najpopularnijeg automobilističkog takmičenja, Formule 1. Navodno zbog visokih cena karata, na trci je viđeno dosta praznih sedišta. Ali u Formuli 1 smatraju da bi se situacija izrazito promenila ukoliko neki od timova uzme kineskog vozača. To je karta na koju igraju moćnici FIA Berni Eklston i Maks Mozli, a jedan kineski automobilista skromnih vozačkih mogućnosti uspeo je prošle sezone da uradi nekoliko testova za engleski tim Vilijams.
Kina je za ovu godinu definisala ciljanu stopu privrednog rasta od 8,6%, citirali su početkom godine kineski mediji izjavu jednog višeg zvaničnika kineske vlade. Portparol Narodnog ureda za statistiku Kine Jao Jungjuan izjavio je da kineska vlada teži stopi privrednog rasta od 8,6% u ovoj godini dok bi stopa inflacije trebalo da padne na oko 4%. Privredni stručnjaci upozoravaju da kineski ekonomski rast ne počiva na potrošnji, već na ulaganjima u svim granama, posebno u sportu. Peking 2008. godine mogao bi, dakle, značajno da izmeni sportsku kartu sveta. Menadžeri su već odavno nanjušili novo tržište, ali pravi uspon kineskog sporta vrlo verovatno tek sledi...
NBA u Kini
Vođstvo NBA lige saopštilo je u oktobru 2004. godine da za naredne sezone planira dosta promena u smislu marketinga i popularizacije tog takmičenja u svetu. Komesar lige Dejvid tern najavio je da će se u budućnosti nekoliko utakmica regularne NBA sezone igrati u Kini, u kojoj je košarka uspešnom karijerom Jao Minga u Hjustonu stekla ogromnu popularnost.
Kina sa svojih 1,3 milijardi stanovnika predstavlja ogromno tržište, a eksperiment s gostovanjem Hjustona i Sakramenta u prvoj sezoni pokazao je golemi uspeh. U prvoj košarkaškoj utakmici odigranoj između neka dva NBA kluba u Kini, Hjuston rokitsi su u revijalnom dvoboju u angaju pred 11.000 gledalaca pobedili Sakramento kingse sa 88:86.
Tags:
|